Beli - ostavivši za sobom pristanište Porozina, put dalje vodi do brda Sis (650 m), najviše točke otoka. Skrenuvši ulijevo, možete se spustiti do mjesta Beli - brežuljka obraslog zelenilom i grozdovima kuća. Ispod, litica visoka 130 m, more, lučica, šljunkovita plaža.

Gradić vuče svoje korijene iz prethistorije a na njegovom isturenom sjevernom dijelu, utvrđuje se bedemima. Zbog toga će je Rimljani prozvati Caput insulae, pa odatle Caisole. Toponomastički dualizam na ovim prostorima, u svakom slučaju, znači vrijednost koju valja zaštitit i očuvati.

Hrvatski naziv Beli, potječe iz doba Bele IV koji se ovdje sklonio pred najezdom Tatara.

Ulazeći u Beli stječe se dojam da jedan unutrašnji, skriveni sat stoljećima otkucava ritmove vremena i života. Svjedoci su toga ostaci rimskog i utvrde srednjovjekovnog razdoblja, romaničko-gotičke crkvice, stari balkoni, frizevi i dekoracije, nadgrobne ploče sa glagoljskim natpisima.

Posebno je dojmljiv popločeni prostor na maloj uzvisini, sličan sali okruženoj kamenim sjedalima. To je bilo mjesto susreta naroda, neka vrst agore, preostali trag stare i kratkotrajne demokracije kada je Beli, oko 1000 g, postala nezavisna komuna.

Idealno je to mjesto za sve one koji svoj odmor žele provesti u mirnoj atmosferi i u harmoniji s prirodom. Ovdje će vam stanovnici pružiti gostoprimstvo u čvrstim i dotjeranim sobama, a pokraj plaže nalazi se uređen prostor i za ljubitelje kampiranja.