Opatijska rivijera kojoj osim Opatije pripadaju obalna mjesta Lovran, Ika, Ičići, Matulji, Moščenićka Draga i Volosko s preko 2000 sunčanih sati na godinu razvila se u zadnjih 160 godina u vodeću turističku destinaciju u Hrvatskoj.

Hoteli su poznati po organizaciji kongresa, seminara i savjetovanja, a kulturna i sportska događanja kao što su festivali, koncerti i razne izložbe privlače brojne turiste i poslovne ljude ne samo iz Hrvatske već Europe i svijeta tijekom cijele godine.

Opatija, u prošlosti poznata pod imenom Abbazia, sa svojih 12,719 stanovnika smjestila se podno planine i parka prirode Učka.

Predivna priroda, stare austro-ugarske vile i brojna šetališta, već od sredine 19. stoljeća, kada se bilježe počeci razvoja turizma, pružaju izvrstan odabir za ljetovanje isto tako i zimovanje. Razlog su relativno blage vručine u ljetnim mjesecima, prosječna temperatura je 25 C, dok su zimske temperature u prosjeku 10 C.

Sami poćeci razvoja turizma u Opatiji počinju davne 1844. godine kada je barun Haller von Hallerstein sagradio vilu "Angiolina" i preuredio je u turističke svrhe. U to vrijeme Opatija bilježi oko 120 kuća, udaljenih nešto dalje od morske obale, a stanovništvo je bilo orijentirano uglavnom prema ribarstvu i pomorstvu.

Park Sv. Jakova je središnji opatijski park i isti je hortikulturni spomenik površine 3.64 ha. Podijeljen je na 60 polja i u njemu je zasađeno oko 150 biljnih vrsta. Veliki broj njih potječe iz dalekih krajeva svijeta i nisu tipične za ovo podneblje.

Djevojka s galebom, djelo kipara Zvonka Cara, koja je postavljena na hridi uz more 1956. godine, u međuvremenu je postala jedan od prepoznatljivih simbola Opatije.