Susak je pučinski, pješčani otok Kvarnerskog zaljeva, površine 3,75km2 s najvišom kvotom visine 98m. Susak je prirodni fenomen Jadrana, malo čudo prirode, prekriven debelim naslagama sitnog pijeska eolskog podrijetla i obrasao trstikom, nekoć i vinogradima. Još za rimske vlasti na Susku imamo male rimske vile-ljetovališta bogatih Rimljana koji na otoku posjedovaše vinograde.

U latinskim ispravama zove se Sansagus, a u darovnici hrvatskog kralja Krešimira koji ga dariva redovnicima Benidiktincima iz 1071. naziva se Sansocouo. Kao naselje razvio se iz Benidiktinske opatrije (samostana) sv. Nikole i Mihovila iz XI.st. Već 1171.godine broji 300 stanovnika. Za Austrougarske vladavine Susak se širi uz more, na Spijaži, a najveći broj stanovnika ima za vrijeme taljanske vladavine 1640 stanovnika - 1943.godine.

Još u doba rimske vlasti, Susak je nasađen vinovom lozom, poznat je po dobrom vinu sve do današnjih dana. Susak je mali grad okružen zidinama opjevan pjesmom " Sansigo Gradiću, Ti Si Na Vršiću". Susak ima lijepu župnu crkvu iz 1770.godine. Zaštitnik Suska je sv. Nikola. U crkvi je križ "Veli Bog" iz druge polovice XI. st. Susak je poznat po svom groblju "Merine" i jedinstvenoj ženskoj nošnji (sunšćanskoj minici) i pjesmi. Susak je iseljenički otok. Danas u Americi živi više od 2500 Sušćana, a na Susku oko 150.

Razvoj turizma počeo je 1914. godine klimatskim kupalištem dr.Hajosa u uvali "Bok". Susak ima prekrasne pješčane uvale, čisto more i ljekoviti pijesak. Počevši od proljeća do jeseni Susak povezuju sa Lošinjem turistički brodovi. Susak kao mjesto ima: turistički ured, poštu, mjenjačnicu, Lučku kapetaniju, ambulantu, dvije prodavaonice hrane, Dom umirovljenika, Dom iseljenika, vinariju Cosulich i župni ured.

Turisti i posjetioci Suska mogu se koristiti s nekoliko dobrih ugostiteljskim radnji i kafića. Uskoro će Susak imati više vode i kanalizaciju, a ima i sve bolje brodske veze s Lošinjom i Rijekom.