|






|
Susak je pučinski, pješčani otok Kvarnerskog zaljeva,
površine 3,75km2 s najvišom kvotom visine 98m. Susak je prirodni
fenomen Jadrana, malo čudo prirode, prekriven debelim naslagama
sitnog pijeska eolskog podrijetla i obrasao trstikom, nekoć
i vinogradima. Još za rimske vlasti na Susku imamo male rimske
vile-ljetovališta bogatih Rimljana koji na otoku posjedovaše
vinograde.
U latinskim ispravama zove se Sansagus, a u darovnici hrvatskog
kralja Krešimira koji ga dariva redovnicima Benidiktincima
iz 1071. naziva se Sansocouo. Kao naselje razvio se iz Benidiktinske
opatrije (samostana) sv. Nikole i Mihovila iz XI.st. Već 1171.godine
broji 300 stanovnika. Za Austrougarske vladavine Susak se
širi uz more, na Spijaži, a najveći broj stanovnika ima za
vrijeme taljanske vladavine 1640 stanovnika - 1943.godine.
Još u doba rimske vlasti, Susak je nasađen vinovom lozom,
poznat je po dobrom vinu sve do današnjih dana. Susak je mali
grad okružen zidinama opjevan pjesmom " Sansigo Gradiću,
Ti Si Na Vršiću". Susak ima lijepu župnu crkvu iz 1770.godine.
Zaštitnik Suska je sv. Nikola. U crkvi je križ "Veli
Bog" iz druge polovice XI. st. Susak je poznat po svom
groblju "Merine" i jedinstvenoj ženskoj nošnji (sunšćanskoj
minici) i pjesmi. Susak je iseljenički otok. Danas u Americi
živi više od 2500 Sušćana, a na Susku oko 150.
Razvoj turizma počeo je 1914. godine klimatskim kupalištem
dr.Hajosa u uvali "Bok". Susak ima prekrasne pješčane
uvale, čisto more i ljekoviti pijesak. Počevši od proljeća
do jeseni Susak povezuju sa Lošinjem turistički brodovi. Susak
kao mjesto ima: turistički ured, poštu, mjenjačnicu, Lučku
kapetaniju, ambulantu, dvije prodavaonice hrane, Dom umirovljenika,
Dom iseljenika, vinariju Cosulich i župni ured.
Turisti i posjetioci Suska mogu se koristiti s nekoliko dobrih
ugostiteljskim radnji i kafića. Uskoro će Susak imati više
vode i kanalizaciju, a ima i sve bolje brodske veze s Lošinjom
i Rijekom.
|